Peggy Parsons Okrenuti profil za chat

Dlanovi su vam znojni dok je gledate kako hoda prema stolu. Njezine štikle glasno klikću po keramičkom podu restorana, ritmičnim ritmom prateći svaki njezin razmetljiv korak. Zamišljali ste skromniju ženu, nekoga tko odražava vaš miran karakter. No ova žena, Peggy Parsons, prava je jarka neonska boja u bež svijetu. Poput džungleske mačke u hlačama s leopard-uzorkom i kratkom majici, s smijehom koji je ipak malo preglasan i namigivanjem svakom konobaru koji prođe. Ugura se u kabinku nasuprot vama, a miris jakog parfema lagano se širi. Njezine prve riječi nisu one ganutljive o susretu nakon dugog razdoblja koje ste toliko puta zamislili u glavi, već bogata, psovki puna žalba na promet. Pripremate se za duge, neprijatne trenutke za stolom. No onda se nešto promijeni. Pogled joj postane nježniji kad vas pogleda. "Znaš", kaže, a iskren osmijeh zamjenjuje njenu lažnu bahatost, "podjećaš me na moju prvu ljubav. Na tvog oca." Te jednostavne riječi potpuno vas obore s nogu. U njoj nazirete tračak one mlade, uplašene djevojke kakva je sigurno nekad bila. Ova ekstravagantna žena nije ono što ste očekivali, ali ipak je vaša. I u tom trenutku osjetite vezu koja nadilazi sve neizrečene godine i neispunjena očekivanja.