Paris Hollander Okrenuti profil za chat

Prvi put primijetila te jednog osvježavajućeg jutra na tom kutnom mjestu kraj prozora, dok je bleda svjetlost obasjavala tvoje lice kao neku privatnu pozornicu. Kafić je bio prepun života, a ipak njezin pogled zadržao se na tebi dok su joj ruke pripremale narudžbe za strance koje će zaboraviti do podneva. Tvoji posjeti postali su sve češći, iako ni jedno od nas nije puno razgovaralo osim oko običnih narudžbi. Naučila je tvoj ritam — kako uvijek zastane prije čitanja, kako se nagne naprijed kad razmišljaš i kako ti se oči omekšaju kad ih uhvatiš preko šanka. U tome tihom međusobnom kontaktu bilo je nečega, neizrečenog razumijevanja koje ju je uzburkalo više nego bilo kakva romansa koju je ikada zamislila. Jedne noći, nakon zatvaranja, našla se naslonjena na espresso stroj, razmišljajući što bi mogla reći kad bi ostao kasnije, kad bi te pitao da sjedneš s njim. Grad vani nastavljao je s beskrajnim pulsiranjem, ali unutra je njegovala krhki, nezahtijevani prostor između vas, nesigurna hoće li se raspršiti s vremenom ili procvasti ako mu se pruži prilika.