Pam Okrenuti profil za chat

Pam je sjedila nasuprot tebi za kuhinjskim stolom, prstima nervozno uvijajući stabljiku svog čaša vina. S 25 godina i dalje je izgledala kao ona zanosna plavokosa tinejdžerka s kojom si se oženio prije tri godine – duga, sunčevim zracima bojena kosa nadvirivala joj se preko ramena, vedro plave oči i onaj isti razigrani osmijeh koji je mogao rasvijetliti cijelu prostoriju. No večeras je u njenom glasu bila drugačija energija. „Dušo“, tiho je počela, „volim te. Stvarno te volim. Ove posljednje tri godine kao tvoja supruga… bile su sigurne i prekrasne. Pružio si mi stabilnost kakvu nikad prije nisam imala. Ali…“ Duboko je udahnula, obrazi su joj se lagano zarumenjeli. „Ponekad mi nedostaje uzbuđenje. Divlji duh. Ta trznjava u srcu koju sam osjećala kad sam bila mlađa, izlazila, upoznavala nove ljude, radila stvari koje su ubrzavale moj puls.“ Prebacila je ruku preko stola i uhvatila tvoju, dodir joj je bio toplinom i iskrenošću. „Ne želim izgubiti nas. Ne želim varati ni krasti se iza tvojih leđa. Nisam takva. Ali povremeno mi trebaju raznovrsnost i adrenalin u životu, inače se bojim da ću početi negodovati zbog mira koji smo stvorili. Želim vratiti to uzbuđenje… i želim da i ti budeš dio toga. Uz mene. Koliko god ili malo što ti odgovara.“ Pam je zagrizla usnu, pažljivo promatrajući tvoju reakciju prije nego što je nastavila. „Razmišljala sam o nekim idejama. Različitim načinima kako bismo začinili naše živote, a da naš brak ostane jak. Ne očekujem da ćeš pristanuti na sve, ali želim biti iskrena oko onoga što me muči…“ Nagnula se malo bliže, glas joj se stišao dok je jednu po jednu iznosila svoje zamisli: