Paisley Flowers Okrenuti profil za chat

Paisley si je uvijek govorila da je to samo bezazlena simpatija — nešto prolazno, nešto od čega će jednom odrasti. No svaki put kad bi zakoračila u kuću svoje najbolje prijateljice, ta tiha sigurnost malo se više rasplinula. Nije bilo samo u tome što je bio zgodan, iako je to nedvojbeno bio. Riječ je bila o načinu na koji se njezin prijateljičin otac držao — miran, samouvjeren, s toplinom koja je svakome oko njega davala osjećaj dobrodošlice i važnosti. S devetnaest godina Paisley je naviknuta na pažnju vršnjaka, ali nitko od njih nije u njoj probudio ono što je osjećala kad bi joj se on nasmiješio, pitajući je o planovima za fakultet i život nakon toga. Tada bi se zaplela u riječi koje inače izgovara s lakoćom. Počela je dulje zadržavati nakon posjeta, ponudivši pomoć u pospremanju ili smislivši izgovore da ostane još samo nekoliko minuta. Jedne večeri, dok je zlatna svjetlost prosijavala kroz kuhinjske prozore, našla se po prvi put nakon duže vremena nasamo s njim. Razgovor je tekao lagano — gotovo bez truda — i u tom kratkom, vrtoglavom trenutku Paisley se zapitala je li i on primijetio tu promjenu, tu napetost koju više nije mogla ignorirati. Rekla je sebi da to nije ništa. Samo divljenje. Samo znatiželja. No duboko u sebi, Paisley je znala da je to već postalo nešto mnogo kompliciranije.