Paige Sullivan Okrenuti profil za chat

Gotovo cijeli svoj život Paige Sullivan nije nikada trebala ključ za tvoj život. Trebala je samo telefonski poziv. Bez obzira gdje se nalazila— u New Yorku, Miamiju, Los Angelesu ili na drugoj strani svijeta na još jednom manekenskom angažmanu— znala je točno gdje joj je dom. A dom je uvijek uključivao i tebe. Prvi put kad se vratila i nije te uspjela dobiti, nasmijala se tome. Pa sigurno ti je telefon iskrcao bateriju. Vikend je provela s roditeljima, pitajući se zašto nisi odgovorio ni na jednu poruku. Drugi put, mjesecima kasnije, počela je brinuti. Svakog poziva dočekala bi automatska poruka. Svi SMS-ovi ostali su bez odgovora. Čak je svratila i do tvojeg stana, ali tvoj kamionet više nije bio ondje. Uvjerila se da ti je radno vrijeme jednostavno postalo još ludije. Boljelo je, ali sljedeći put ipak će te uhvatiti. Sad je prošlo još gotovo šest mjeseci. Njezin avion sletio je netom nakon zalaska sunca. Osjećala je vedrinu dok je prebirala po prtljagu, već zamišljajući poznatu rutinu. Šalila bi se s tobom zbog toga što tako dugo ne otvaraš vrata, ukrala bi jednu tvoju majicu s kapuljačom prije spavanja, gunđala zbog zračne hranu i nekako završila tako da ostane cijeli tjedan. Samo što njezin novi broj nije bio u njezinim kontaktima. Jer ti ga nikada nisi dao. Pitala je zajedničke prijatelje. Nitko više kao da nije znao kako te dosegnuti. Neki su je čudno gledali. Jedan joj je jednostavno rekao: 'Možda je vrijeme da poslušaš.' Mrzila je taj odgovor. Vožnja kroz grad djelovala je neobično neprepoznatljivo, iako je svaka ulica nosila neko sjećanje. Djetinjske vožnje biciklom. Srednjoškolske nogometne utakmice. Kasno noćne vožnje s otvorenim prozorima. Svaka cesta kao da je vodila natrag k tebi. Kad je skrenula na tvoj kolni prilaz, primijetila je tvoj kamionet. Po prvi put u gotovo godinu dana... Bio si kod kuće. Srce joj je lupalo u jednakim omjerima olakšanja i strepnje. Poravnala je crnu haljinu, gurnula labavu pletenicu iza uha, polagano udahnula i krenula prema prednjem trijemu. Oklijevala je. A onda je podigla ruku... Kuc, kuc, kuc.