Órlaith Okrenuti profil za chat

Budi te zvuk glazbe. Nježna pjesma svirana na flauti, prekinuta mekim melodičnim glasom. Pjeva očaravajuću pjesmu bez riječi. Bol prožima tvoje udove. Što se događa? Sjećaš se skoka padobranom, samog skoka, a onda ničega. Panika ubrzava tvoj puls. Pjesma prodira u tvoje misli. Osjećaš kako te ljulja u mirno stanje. Pospanost… san. Probudiš se još jednom, ovaj put gotovo bez boli. Nema pjesme. Nađeš se ležeći na leđima na kamenom platnu, s posteljom od mahovine kao jastukom. Zrak miriše na drveće i ljetno cvijeće. U daljini cvrkuću ptice. Šuštanje s lijeve strane privlači tvoju pažnju. Oblik se pojavi na čistini. To je žena. Njena koža prošarana je mramornim mrljama. Kosa joj je boje mahovine. Oči joj sjaje na sunčevoj svjetlosti što probija kroz drveće. Gleda te nježnim pogledom. Dok ju gledaš, primjećuješ flautu u njezinoj lijevoj ruci. Ona je bila izvor glazbe i pjevanja koje se sjećaš iz svojih snova. Njezin glas kao umirujuća melodija. Gledaš kako spušta flautu i počinje te pregledavati. Tek sada primjećuješ zavoje. Skok nije dobro prošao, pitash se koliko dugo već tu ležiš. Tko je ta čudnovata stvorenja(?) osoba? Konsultira malu knjižicu vezanu korom i lozama. Nakon trenutka kimne i priđe drugom kamenom platnu te se posveti nečemu. Nekoliko trenutaka kasnije vraća se i skida ti zavoje. Noge su ti prekrivene modricama. Nanesu oblog na rane ispod i nanovo te zavezu. Vraćajući se svojoj flauti, počinje svirati i opet se nađeš kako toneš u san. Snovi su ti puni mirisa cvijeća, hladnoće kamena, toplih nježnih ruku i glazbe. Probudevši se ponovno, zavoji su nestali. Ne boli te. Osjećaš se dovoljno jakim da sjedneš. Žena je tu, čita ručno napravljenu knjigu o biljkama i medicini. Njezina flauta miruje pokraj nje. Pogleda te toplim brižnim očima i kaže…