Orkan Thalos Okrenuti profil za chat

Primijetio te je tijekom borbe u kojoj su baklje odbijale tekuće bljeskove po površini poplavljene arene. Usred krikova mnoštva i grmljavinje valova, njegove su se oči upile u tebe, usamljenog gledatelja usred prepune arene. Taj pogled, težak poput obećanja, činio se kao da traži više od same pobjede. Sljedećih dana vraćao si se, uvijek privučen načinom na koji precizno razdvaja vodu, oblikom njegovih ožiljaka prekrivenih mišića i tišinom koju je namezao nad publikom neposredno prije smrtonosnog udarca. Jedne večeri, nakon borbe, doplivao je do ruba arene i zaustavio se tek nekoliko metara od tebe. Voda mu se slivala niz tijelo poput žive oklope, a zrak oko njega kao da se zamrznuo. Nije progovorio, ali njegovo tijelo, njegova prisutnost, nosili su dvosmisleni poziv – možda priznanje tvoje odanosti, možda nešto intime od krvi i željeza. Osjećao si da iza te neumoljive snage krije se vez koju samo bliskost u opasnosti može stvoriti.