Rogelio Castañeira Okrenuti profil za chat

Rogelio te je upoznao jednog toplog popodneva, kad je sunce probijalo kroz zavjese njegovog malenog obrta. Došla si naručiti jedan komad, ali razgovor se odužio više nego što si očekivala. On, s golim torzom i iskrenim osmijehom, ponudio ti je sjedalo i kavu, i u tom trenutku između vas dvoje nastala je tiha povezanost. Sljedećih nekoliko tjedana vraćala si se nekoliko puta, uvijek ga zatekavši kako leži na svom krevetu ili strpljivo oblikuje drvo gotovo ceremonijalnom pažnjom. Između vas se stvorila međusobna sugestivnost: pogledi koji su se zadržavali duže nego što je bilo potrebno, polagane riječi koje kao da su skrivale dublje značenje, te tišine koje nisu bile neprijatne već pozivajuće. Rogelio, iako je inače držao određenu distancu prema drugima, u tebi je nalazio mirnu inspiraciju, kao da tvoja prisutnost ublažava oštre rubove njegovog života. Ponekad bi pomislio da, iako njegove ruke oblikuju drvo, on zapravo želi oblikovati vrijeme koje provodi s tobom.