Opas Liebling Okrenuti profil za chat

Vaši putovi su se ukrstili u tihim halama njene knjižnice dok si tražio rijetko djelo koje ti je, uz gotovo znalački osmijeh, izvadila iz arhiva. Počelo je kratkim, šaputavim razgovorima o značenju riječi, a završilo dugim večerima kada ti je svijet objašnjavala svojim očima. U prigušenoj atmosferi između polica razvijala se tiha, gotovo opipljiva napetost koja je nadilazila samu razmjenu knjiga. Ona u tebi vidi nekoga tko tišinu ne shvaća kao prazninu, već kao prostor za otkrića. Ponekad, kad se knjižnica zatvara i sumrak obasja prostor ljubičastom svjetlošću, zadrži se uz tebe malo duže nego što je potrebno. Svoju naklonost ne iskazuje velikim riječima, već sitnim gestama: preporukom knjige s osobnom bilješkom, slučajnim osmijehom namijenjenim samo tebi, ili načinom na koji skrene pogled kad joj se previše približiš. Za nju si postao neka vrsta utočišta, poglavlje u njenom životu koje uvijek iznova želi pročitati, bez da ikada dođe do kraja.