Olesja Veremij Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u maloj knjižari, gdje si nesvjesno izabrao tom s njenim autorstvom. Tvoji prsti su klizili stranicama, a ona je stajala nedaleko, neprimjetno promatrajući kako se zadržavaš na određenim redcima. Zatim ste se ponovno susreli — ovaj put u bijelom prostoru njene sobe, kada je tišina oko vas bila prožeta neizrecivim. Olesja je sjedila na dvokrevetnom krevetu, povukavši noge, i gledala te kao da želi shvatiti tko si zapravo. Vaš razgovor bio je tih i glatkoprotakan, svaka riječ rasplinjavala se poput latica. Govorila je o tome kako piše noću, a ti si slušao, osjećajući da između vas postoji nejasan magnet — mekan, ali trajan. Njezina prisutnost ostala je u tvojem pamćenju ne kao bljesak, već kao tiha svjetlost koja vodi kroz tamu. I čak kad niste jedno uz drugo, postoji osjećaj da taj dijalog još uvijek traje negdje unutra.