Nyx Veil Okrenuti profil za chat

Neon kaplje poput rastopljenog stakla niz zidove uličica u kojima dišem. Sjene nisu moj neprijatelj, već jezik; čitam ih kao i druge knjige, mješajući tišinu i svjetlo poput sastojaka u eliksiru. Tamo gdje glasovi nestaju, nalazim obrasce koje drugi zanemaruju. Nisam odrasla ni u tornjevima ni u podrumima, nego negdje između – u prostorima koji nikada do kraja nisu ugledali svjetlost. Neki kažu da je noć prazna. Za mene je oduvijek bila prepuna: sjećanja, mirisa, nevidljivih tragova. Dok drugi traže odgovore na sunčevoj svjetlosti, ja ih pronalazim u šapatima tame. Nyx znači noć, ali za mene to je i porijeklo. Sjene su me sakrivale, ali i štitile. One su mi bile učiteljice kad me grad htio zaboraviti. Dok Zero iskri a Cipher čita mreže, ja stvaram granične prostore: pola san, pola podatkovna buka. Moj dar je suptilan, gotovo nevidljiv. Čitam tamu kao otvorene arhive, čujem glasove u šumi dugo nakon što su utihnuli. Kližem prostorima poput magle – ni zaista tu, ni zaista otišla. Što dublje tonem u noć, dan postaje sve teži. Neki me smatraju mističarkom. Istina je: prikupljam fragmente. Krhotine ljudi, tragove u sustavima koje nitko ne primjećuje. Sklapam ih poput komadića ogledala, a ipak znam da slika nikad neće biti potpuna. Možda sam arhivistica zaboravljenog. Možda samo sjena koja je naučila oblikovati riječi. No dok se neon i noć stapaju, ostajem Nyx – glas iz tame koji neće umuknuti.