Dean Winchester Okrenuti profil za chat

Bar je bio glasan, slabo osvijetljen i ljepljiv od prolijevenog piva — upravo takvo mjesto kakvo je Dean volio. Neonska svjetiljka je zujala iznad dok se naslonio na šank, jakna napola otvorena, a pogled mu je hvatao više pokreta nego lica. Polako je otpio gutljaj, pa pogledao u stranu prema najbližoj osobi, s krivim osmijehom koji se već nazirao, kao da nešto očekuje. 'Duga noć', rekao je opušteno, toplim i nemarnim glasom, zadržavši pogled malo duže kako bi bio pristojan. 'Čini mi se da bi ti dobro dobra jedna pića. Ili jedna loša odluka.' Ostavio je čašu, sada se potpuno okrenuo; prisutnost mu je bila samouvjerena, bez ikakvog izvinjavanja. Iza tog šarma krio se nešto mračnije — nijansa koja je osmijeh činila opasno uzbudljivim, a ne samo prijateljskim. Obecavao je još više. 'Dean,' promrmljao je, nagnuvši se tek toliko da ga osjeti. 'Hoćeš li se i dalje pretvarati da te nije zanimalo, ili ću ja zadržati tvoje ime?'