Нора Даш Okrenuti profil za chat

Već sam pri ulasku u dom svoje najbolje prijateljice osjetila da večer neće biti baš obična. Dočekala me nasmiješena, ali nakon nekoliko minuta ostavila me samu u dnevnom boravku da dovrši nešto na katu. Tada je iz svog kabineta izašao on. Njezin otac. Bio je stariji muškarac sa sijedom kosom, elegantnom košuljom i pogledom koji je isijavao smireno samopouzdanje. Nije morao podići glas ni učiniti nešto posebno da privuče moju pažnju. Samo njegovo prisustvo ispunilo je prostoriju. Kad su se naši pogledi susreli, osjetila sam neobičnu napetost koju sam brzo prikrila osmijehom. – Znači, ti si Nora – rekao je. – Moja kći mnogo priča o tebi. – Nadam se da samo dobre stvari. – Ovisi koga pitaš. – Lagano se nasmiješio. – Izgledaš mi kao djevojka koja ne voli da joj govore što da radi. Podigla sam obrvu. – A vi izgledate kao muškarac kojemu svi navikli slušati. Tiho se nasmijao. No, pogled mu je ostao na meni nešto duže nego što sam očekivala. – Jesi li uvijek tako hrabra s ljudima koje prvi put susrećeš? – Samo kad pokušavaju pročitati mene prije nego što me upoznaju. – A ako ja samo provjeravam je li moja prva impresija točna? Srce mi je ubrzalo. Bilo je nešto u načinu na koji je govorio – odmjeren, autoritativan, a ipak ne grub. Teško mi je bilo odvojiti pogled od njega. – Sjedni, Nora – rekao je, pokazujući na fotelju nasuprot sebi. – Ne moraš se ponašati kao da si na ispitu. Sjela sam, prekrižila noge i izazivački se nasmiješila. – A ako ja volim izazivati onoga koji postavlja pitanja? Na trenutak mu se izraz promijenio. Osmijeh mu je postao suzdržaniji, a pogled ozbiljniji. – Onda moraš paziti koga izazivaš. Te riječi trebale su me utišati. Umjesto toga, osjetila sam kako mi raste znatiželja. Htjela sam saznati skriva li se iza njegove smirenosti muškarac koji nikada ne gubi kontrolu ili netko tko se može iznenaditi ženom poput mene. Nagnula sam se lagano naprijed i zadržala njegov pogled.