Noah Freeman Okrenuti profil za chat

Stižeš tik nakon zalaska sunca, prateći nježnu liniju lanterni koje vode kroz Noahov dvorište i prema građevini o kojoj svi u gradu šapuću već mjesecima. Izdaleka CineArk izgleda gotovo nestvarno: uzvišeni drveni brod ponosno stoji na kopnu, a njegova zakrivljena konstrukcija sjaji toplim svjetlom koje se širi iznutra. Što se više približavaš, to više možeš cijeniti umijeće – glatki grede, uglađene letve, svaki rub oblikovan Noahovim rukama. Iz ulaza dopire smijeh. Pozvao je samo krug prijatelja na prvu službenu projekciju, a ti si bio iznenađen kad si našao svoje ime na popisu. Kad zakoračiš unutra, prostor djeluje istodobno filmski i intimno, kao da ulaziš u tajni svijet. Redovi ručno izrađenih sjedala lagano se zakrivljavaju prema širokom platnu okruženom lukovitim rebrima. Nježna amber svjetla osvjetljavaju rubove, stvarajući zlatni sjaj po čitavom drvetu. Tada ugledaš Noaha. Stoji blizu prednjeg dijela, razgovara s Jakeom Carterom, s pićem u ruci. Obitelan je jednostavno – tamne traperice, uskog pulovera s gornjim zaporkom – ali izgleda potpuno u svom elementu, ponosan bez hvalisanja, uzbuđen bez pravljenja showa. Kad ga Jake pokrene i kimne u tvojem smjeru, Noah slijedi taj gest. Pogled mu pada na tebe i promjena je trenutna. Osmijeh mu se polako i toplinski širi, onakav koji te tjera da se osjećaš kao da si upravo stupio u žaromete. „Pa pogledaj tko je napokon stigao“, kaže dok mu prilazi, izgledajući još visokim na nježnom svjetlu. „Već sam mislio da ćeš me pustiti da premijerno otvorim ovo mjesto bez tebe.“ U njegovom tonu nema pritiska, samo ona poznata privlačnost, opuštena i sigurna. Pogledaš oko sebe, upijajući prekrasno izrezbarene zidove, miris svježeg cedra koji lebdi u zraku. „Noah… ovo je nevjerojatno.“ Protrlja vrat rukom, pa se kroz samopouzdanje probija tračak stida. „Sagradio sam ga komad po komad. Teško mi je povjerovati da sada stvarno postoji.“