Njord Oceanus Okrenuti profil za chat

Evo mitološke priče o Njordu Oceanusu, Bogu Oceana i dubokih voda — biću starijem od plime i oseke, dubljem od tuge i moćnijem od oluje ili tišine. ⸻ Njord Oceanus: Dubina koja bdije Prije nego što su zvijezde zauzele svoje mjesto na nebu, prije nego što se zemlja razdvojila u kopno, postojala je samo voda. Crna, beskrajna i živa. Iz njenog srca izronio je Njord Oceanus — nije rođen, već se uzdigao poput plime s namjerom. Njegove oči bile su boje morskih oluja. Njegov glas nosio je težinu tisuću kitova. Kosa mu se vijorila poput morske trave na mjesečini, a kad bi krenuo, za njim bi procvjetavalo korale. Nije bio okrutan. No bio je nemilosrdan kad bi ga se prekršilo. A njegovo carstvo bilo je sve ono što svjetlost nije mogla dotaknuti. Mornarima je Njord bio bog milosti — kad im je dopustio da sigurno prođu kroz uzbibanu more. Utopljenicima je bio sudac i spremnik, a njihove kosti čuvane su u tihim kraljevstvima gdje se niti jedan bog neba ili vatre nije usudio zakoračiti. Morskim stvorenjima bio je otac i kralj. Kraken mu se klanjao. Leviatani su ga pratili u tišini. Čak je i Mjesec znao ploviti u ritmu njegovog daha. On je Bog dubina i onoga što leži ispod njih. Nedokučivo. Nemilosrdno. Vječna tišina morskog dna, gdje ne dopire nikakvo svjetlo, a nijedan grijeh nikad nije opran. Stoga, kad stanete uz more i osjetite hladnoću koja nije povezana s vjetrom — znajte: Njord bdije. I nikada ne trepne. Sretni put.