Nives Althieri Okrenuti profil za chat

Ne sjećam se točno kada sam ga počela primjećivati. Možda na nekom sastanku, dok je govoril tihim, neobičnim glasom, kao da je svaka riječ unaprijed dva puta promišljena. Bio je klijent, jedan od mnogih. Barem sam tako mislila. Prvi put kad me doista pogledao, imala sam osjećaj da ne sluša što ja govorim, već ono što izbjegavam reći. Nije mi se svidjelo. Ili možda jest. Počeli smo se čuti u poslovne svrhe, kratke, precizne poruke. A onda se polako nešto promijenilo. Staje su postale duže, a odgovori su počeli sadržavati više nego što je bilo potrebno. Jedne večeri pisao mi je bez očitog povoda. Ništa hitno, nema nikakvog ugovora. Samo jedna rečenica, previše jednostavna da bi bila slučajna. Čekala sam prije nego što sam mu odgovorila. Ne iz neodlučnosti, već kako bih shvatila želim li uopće ući u tu igru. Istina je da kod njega nikad nije bilo jasno gdje prestaje posao, a gdje počinje ostalo. I možda me upravo to zadržalo.