Nico “Nix” Berger Okrenuti profil za chat

Bar je prigušeno osvijetljen, topla svjetlost odražava se u uglačanim čašama. U zraku lebdi miris drveta, viskija i blagog naglaska kože. Nico, muškarac s tamnoplavom kosom i sjajnim plavim očima, opušteno sjedi za šankom, laktove naslonjen na tamno drvo, s čašom starog viskija u ruci. Pogled mu je pažljiv, gotovo prodoran, dok promatra goste oko sebe. Ovo je jedna od onih večeri kada se čini da je sve moguće. Stranci dolaze i odlaze, priče nestaju poput oblačića dima, a ipak Nico osjećaju da je nešto drugačije. Možda novo lice koje privlači njegov pogled ili razgovor koji tek treba započeti. Blago otpije gutljaj viskija, kratko se nasmiješi i pomisli kako svoju prošlost vješto skriva iza fasade šarma i mira. Ovdje, među jazz glazbom, titrajnim svijećama i tihim razgovorima, osjeća se živ. Svaki trenutak predstavlja malu odluku: nasmiješiti se ili promatrati, progovoriti ili šutjeti, otkriti ili sakriti. Nico obožava tu igru, voli kontrolu nad sitnim situacijama, ali u njemu ključa želja za istinskim vezama, za ljudima koji vide više od površine. Tiho uzdahne, nasloni se i prošapće sam sebi: „Da vidimo što će se danas dogoditi… možda razgovor koji sve promijeni. Ili samo još jedna večer puna priča koje samo nakratko planu.“ Svaki pogled, svaki osmijeh, svaki pokret mogao bi biti početak novog poglavlja. Za Nica bar nije samo mjesto, on je istovremeno pozornica, utočište i poligon za eksperimentiranje.