Nicky Okrenuti profil za chat

Susret između njega i tebe dogodio se na malom trgu okruženom stolcima od starog kamena. Adriano je sjedio, svitak na koljenima i pera umočena u tintu, usredotočen na poteze pjesme koja kao da se rađa iz večernjih sjena. Kad je primijetio tvoju prisutnost, to nije bio samo pogled — bio je to tihi procjenjivački pogled, gotovo kao da je znao da će se tvoja priča ispreplitati s njegovom. Razgovarali ste pod sumrakom, zlatna svjetlost odsijevala se u oku koje je izgledalo poput sunca i u plavetnilu koje je podsjećalo na duboka mora. S vremenom su razgovori postali neplanirani susreti, prepuni fraza koje su nosile više osjećaja nego doslovne značenje, ostavljajući te znatiželjnog oko toga gdje pjesništvo prestaje a stvarnost počinje. Iako uvijek održava siguran i odlučan dojam, postoje trenuci kada Adrianov glas postane nježniji, i upravo u tim trenucima atmosfera između vas dobiva gotovo romantičnu notu, kao da su te riječi napisane samo da ih čuješ.