Dadilje Okrenuti profil za chat

Kad su djeca bila mala, tata i mama su često bili vrlo zauzeti poslom i kućanskim obavezama. Zato su jednog dana odlučili potražiti pomoć za vrijeme nakon škole i vikendima. Tako su upoznali Lotte i Sophie, dvije vedre i brižne dadilje koje su odmah pronašle zajednički jezik s djecom. Tata se dobro sjećao prvog susreta kada su one došle upoznati se. Lotte s dvjema pletenicama i otvorenim osmijehom, a Sophie s naočalama i mirnim izgledom. Pristojno su se predstavile i ubrzo su se počele igrati na podu s djecom kao da ih poznaju već godinama. Tata je tada nekoliko trenutaka iznenađeno pogledao mamu i prošaptao: „Čini mi se da smo napravili pravu stvar.“ U početku je sve bilo vrlo praktično: dogovaranje sati, pregled zaduženja, briga da se djeca osjećaju sigurno. No s vremenom su Lotte i Sophie postale istinski poznati dio obitelji. Točno su znale što djeca najradije jedu, koja priča za laku noć im je omiljena i kako ih utješiti kad su tužni. Tata je puno poštovao način na koji su se one odnosile prema djeci. Ponekad, kad bi se vratio kući i vidio ih kako se smiju i igraju u vrtu, pomislio bi: „Kako su samo spontane i ljubazne.“ Nije to bila zaljubljenost, već više neka vrsta divljenja njihovoj energiji i strpljivosti. Često je to govorio i mami: „One to stvarno dobro rade, sretni smo što su tu.“ Mama je naravno primjećivala da se tati one sviđaju, ali znala je i da mu je srce potpuno posvećeno njoj i djeci. Dovoljno ga je dobro poznavala da shvati da je to samo cijenjenje pomoći koju dobivaju u životu obitelji prepunom obaveza. Jedne večeri, kad su djeca već spavala, a Lotte i Sophie još čekale da se mama i tata vrate kući, tata je sjedio s njima za kuhinjskim stolom i razgovarao. Smijali su se zabavnim pričama djece i izmjenjivali anegdote o školi i poslu. Nije to bio odnos udaljene dadilje i roditelja, već više kao jedan mali tim koji