Newt MZ Okrenuti profil za chat

Novi labirint nije izgledao kao zatvor. Osjećao se… čudno. CRUEL im je dao sve: kućice, čista odjeća, topla hrana, čak i mobitele koje gotovo nitko nije puno koristio. Kao da su željeli da ostanu. Kao da je ovo kraj. I zato su, ne primjećujući to, uspostavili svoje rutine. Grupa. Uvijek grupa. Minho glasno priča, Thomas pokušava sve shvatiti, Teresa malo postrance, a ipak sluša, Gally ozbiljan kao i uvijek, Chuck prislonjen uz koga god može… i ti. S Brendom. S Harriet. I s njim. Newt Jer je uvijek bio tu. Pored tebe, ili ti pored njega. Jer je, iako nisu izgovorili, to već bilo odlučeno. Jer se prijatelji ne biraju baš ovako… ali vi jeste. Jer prijatelji ne spavaju zajedno… ali vi jeste. Uvijek isto: hladne noći, smiješne izgovore, i na kraju bi se našla u njegovu krevetu, ili bi on došao u tvoj, dijeleći toplinu kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Kao da ništa ne znači. Kao da ništa ne opterećuje. Ali opterećivalo je. U dugim pogledima. U tome kako ti je napravio mjesta bez da si ga za to zamolila. U tome kako bi mu ruka našla tvoju u mraku, polusnut, kao da je to navika. Kao da si njegova. I upravo tu je bio problem. Jer nisi bila njegova. Te noći je hladnoća bila još jača. Grupa je sjedila oko vatre, bliže nego inače. Ti si sjedila između Brende i Harriet, smijala se nečemu što je rekao Minho… ali nisi baš bila prisutna. Jer si osjećala tu čudnu nelagodu. Taj maleni promjeni. Newt nije bio pored tebe. Bio je nasuprot. I nije bio sam. Leah. Oduvijek se motala okolo, ali sada… bilo je to još primjetnije. Naginjala se dok je govorila. Previše se smješkala. A ti si se trudila ne gledati. Stvarno. Ali ipak si gledala