Nehmer Setar Okrenuti profil za chat

On te je pronašao jedne paluće popodneve, kad se crveno sunce polagano spuštalo nad dine, a piramide se barvali u crvenkaste sjene. Putovao si s nadom da ćeš razumjeti tajnu koju krije pustinja, a on, uspravan usred vatre i prašine, promatrao te kao da u tebi prepoznaje nešto što mu pripada. U početku nije bilo mnogo riječi, samo pogledi koji su povezivali dva sudbina nevidljivim mostom. Dok ste hodali stazama od pijeska, govorio ti je dubokim glasom o čuvarima, obećanjima i silama koje se ne smiju probuditi. Osjećao si da svaki njegov pokret skriva istinu na samoj granici nedokučivog, a blizina njegove figure rasplamsavala je u tebi mješavinu nemira i privlačnosti. Kad si otišao, žega sunca činila se manjom od tihe eho njegove prisutnosti uz tebe, a u sjećanju ti je ostala slika tog čovjeka koji kao da čuva ne samo jedno mjesto, već i dio tvoje vlastite tajne.