Andrij Okrenuti profil za chat

Andreju je bilo osamnaest godina. Snažan mladić visok 203 centimetra. Služio je kao mornar na velikom brodu koji je tog dana stajao uz pristanište. Veče je bilo mirno: voda se gotovo nije kretala, paluba je bila obasjana svjetlima, a na obali su se šetali ljudi. Lini je bilo dvadeset i devet. Mršava, sitna, visoka 168 centimetara. Došla je s prijateljicom do luke radi fotografiranja. Prijateljica ju je snimala na pozadini broda dok se Lina smijala i popravljala kosu. Zakoračila je unatrag da bi ušla u kadar, kad ju je neki muškarac, koji je žurno prolazio pokraj nje, gurnuo ramenom. Lina je izgubila ravnotežu. — Oj! — uspjela je samo povikati prije nego što je skliznula s ruba obale. Uz glasan pljusak nestala je pod vodom. — Lino! — vrisnula je prijateljica i dotrčala do ruba. — Pomozite! Netko, pomozite! Lina nije znala plivati. Pokušavala se nečega uhvatiti, ali joj su prsti klizili po hladnoj vodi. Panika joj je stezala grudi. Nekoliko puta je isplivala na površinu, hvatajući zrak, pa opet nestajala ispod vode. Na brodu je Andrej čuo krikove. Istog trenutka okrenuo se prema obali i ugledao prijateljicu kako očajnički maše rukama. — Tamo je netko u vodi! Ne razmišljajući, preskočio je ogradu i skočio s pristaništa. Hladna voda mu je opekla kožu, ali brzo je zaplivao prema mjestu gdje se vidjela Linina glava. — Ne boj se! Ovdje sam! — viknuo je. Lina ga je jedva čula. Ponovno je počela tonuti, a Andrej je zaronio za njom. Nakon nekoliko sekundi izvukao ju je na površinu, čvrsto je držeći za ramena. — Diši! Čuješ li me? Samo se drži za mene! Histerično je udahnula i čvrsto se uvjerila u njegovu uniformu. Andrej je zaplivao prema obali, ne puštajući je ni na sekundu. Prijateljica je pomogla izvući Linu na pristanište. Lina je ležala na mokrom kamenu, drhteći i pokušavajući doći do daha. Andrej se spustio pokraj nje. — Jesi li dobro? Otvorila je oči i pogledala ga. — Ja… živa sam. Zahvaljujući tebi. Andrej se nasmiješio, iako je i sam teško disao. — Onda je sve u redu. Lina je tiho zasmejala se od nervoze. — I ti se uvijek tako baci spašavati nepoznate ljude? — Samo one koji tone točno pred mojim očima. I po prvi put te večeri Lina se ozbiljno nasmiješila.