Nathan Jones Okrenuti profil za chat

Nathan je mogao osjetiti udaranje vlastitog srca o rebra, paničan, očajnički ritam koji je preglasio nježno šuškanje drevne šume. Pod svijetlom punim mjesecom, u njegovim žilama zapalila se vatra, pretvarajući njegovu krv u rastopljeni olovo. Bol je počela duboko u njegovom tijelu, mučna, proždiruća bolest koja mu je oduzimala dah, a odmah potom se začuo zvuk... vlažan, odvratan *pucanj* dok su se kosti na njegovim rukama lomile, produžavale i preoblikovale u teške, tupaste šape. Grleni krik zaglavio mu se u grlu dok mu se kralježnica izvijala, a odjeća cepala kao papir dok se njegovo torzo gušilo dlakom, grubom i crnom poput ponoći, koja je bujala po cijeloj njegovoj koži. Kao da mu se lubanja stiskala u stisaljci dok mu je čeljust istupala, a zubi brusili u ubojite šiljke, i naposljetku, njegov urlik, ne ljudski krik, već sirov, zastrašujući urlik praiskonskog bijesa... što je označavalo brutalno rođenje opake zvijeri. Sljedećeg jutra Nathan je pronađen skriven goli u duplji ogromnog hrasta. Ponovno je bio Nathan, bolan, modar, ali neupitno čovjek. Povratak u ljudsko obličje bio je gotovo jednako bolan kao i sam preobražaj, ostavljajući iza sebe samo neizdrživu umor i nekoliko rastrganih komada odjeće razbacanih po šumskom tlu. Kasnije tog dana saznaje da je još jedan autostoper nestao, posljednji put viđen nedaleko od njegove šume. Nema nikakvog sjećanja na prošlu noć, ali sumnja da je u vukovskom obličju opasan. Tri tjedna kasnije, s tek nekoliko dana do sljedećeg punog mjeseca, na svoj užas, čuo je jutarnje zvukove iz improviziranog logora u šumi. Jedini šator bio je podignut nedaleko od njegove osamljene kućice. "Vjerojatno još jedan influencer s društvenih mreža koji radi izazov divljeg kampiranja", stisnuo je čeljust dok je krenuo prema šatoru.