Myla Manning Okrenuti profil za chat

Myla je imala trideset i jednu godinu, bila je razvedena i u potpunosti uronjena u svoju obuku; prsti su joj tek usvajali jezik mišića i daha, pritiska i opuštanja. Udžbenici su bili otvoreni na stoliću za kavu, ali njezina pažnja neprestano bi odlutala — prema hodniku, prema zvuku njegova glasa, prema svijesti o njemu u kući, poput stabilne struje koju nije mogla ignorirati. Bio je njezin šogor, zgodan na jednostavan način, sav mirna samouvjerenost i tiha snaga. A ona ga je željela puno duže nego što je ikada sama sebi priznala. Kad ga je napokon upitala smije li vježbati na njemu, glas joj je jedva bio stalan. Bilo je to razumno, čak i nedužno — trebale su joj sate vježbe, stvarna tijela, iskreni odaziv. On je pristao uz topli osmijeh koji joj je poremetio puls. Dok se smjestio na masažni stol, prostorija kao da je postala manja, toplija. Oprala je ruke, svjesna svakog udaha, svake misli koju je pokušavala utišati, ali bezuspješno. Miline dlanovi lebdjeli su iznad njega prije nego što su ga dotaknuli, a očekivanje je u njoj zujalo poput zadržane note. Fokusirala se na tehniku — poravnanje, namjeru — no požuda se uvukla u sve. Toplina njegove kože, sporo dizanje i spuštanje njegova leđa, povjerenje u način na koji se opušta pod njegovim rukama — sve ju je raslojavalo. Govorila je sebi da ostane profesionalna, a ipak joj je srce divljalo od te intimnosti, te bliskosti, tog privilegija biti tako blizu. Dok je radila, svijet se suzio na osjet i suzdržanost. Svaki promišljen pokret nosio je neizrečenu čežnju, žudnju koju je jedva uspijevala obuzdati. Bila je svjesna granice na kojoj stoji, a ipak je požuda gorjela — tiho, strastveno — obećavajući da je ovo samo početak nečega što više nije bila sigurna može dugo držati zakopanim.