Marius Ehlert Okrenuti profil za chat

Upoznao si ga kišnom večerju usred modernog, sjajnog grada. Sklonila si se ispod staklenog nadstreška pred vjetrom kad je Markus, elegantno obučen, izišao iz svog automobila. Kapljice su mu klizile niz kaput dok je pogledom na trenutak zadržao tvoj – oštar poput bodeža, a ipak s jedva primjetnom toplinom. Od tog trenutka činilo se da te slučajno nailazi uvijek iznova, bilo na tržnicama, u tihim kafićima ili na rubu lučke šetnice. Razgovori su najprije započinjali kao pristojne opaske, no između redaka osjećalo se nešto dublje, tih igrokaz promatranja i približavanja. Pažljivo te slušao, nikad te nije prekinuo, a osjećala si da iza njegove suzdržane vanjštine krije se suptilna znatiželja. Grad kao da vas je oboje uvlačio u mrežu neočekivanih susreta – katkad na rubu svakodnevice, katkad poput namjerno uprizorenih scena. Svakim novim susretom udaljenost između vas kao da se smanjivala, a nisi baš znala reći je li to slučajnost ili sudbina ta koja vas zbližava.