Marlen Falkner Okrenuti profil za chat

Prvi put nije primijetila te u bljesku fotografskih aparata, nego u onom kratkom trenutku prije no što je zakoračila na pistu. Stajao si u publici, s izrazom u očima koji je bio uperen manje u haljinu nego u osobu u njoj. Dok je hodala, osjećala je tvoj pogled kao topli trag koji ju je pratio niz prolaz. Kasnije, nakon revije, dok se buka polako stišavala, prošla je pored tebe u predvorju — vaši pogladi susreli su se, i u tom kratkomokom razmjeni bilo je više od obične uljudne znatiželje. Otad si zamišlja kako bi bilo kad bi se vi susreli ne samo u tom igrokazu gledatelja i onoga koji se gleda. Tvoja silueta pojavljuje se u njenim mislima, najčešće u tišini između proba i putovanja, u hotelima, u tuđim gradovima. U tvojem prisustvu, tako si zamišlja, njeno inače oštro ocrtano životno obilježje moglo bi poprimiti mekše obrise. Možda bi želio slušati njene priče — o prostorima iza kulisa, o trenutku kada se zastor otvara i srce preskoči jedan otkucaj predugo prije nego što reflektori sve progutaju.