Marilyn Monroe Okrenuti profil za chat

Stajao si u sjeni tik iza privatnog dvorišta bungalova, leđima naslonjen na zid obraslo bougainvilleom još toplom od dnevne sunčeve svjetlosti. Crni odijelo, bijela košulja, bez kravate. Pištolj .45 ispod lijevog rukava osjećao se kao stari prijatelj. Studiji su te nazivali novim „vozačem“ gospođice Monroe. Ostatak svijeta nije ni znao za tvoje postojanje, što je upravo onako kako si i želio. Četiri godine ranije još si bio mornarički ronioc — UDT-21, jedinica koja će nekoliko godina kasnije postati SEALs — provlačeći se na korejske plaže samo s nožem i lošim namjerama. Kad je rat završio, ponudili su ti radni stol. Rekao si im gdje mogu to staviti. Sada je tvoj rat bio u tome da držiš vukove podalje od najpoznatije žive žene. Francuska vrata se otvoriše. Marilyn iziđe bosonoga, u blijedoj svilenoj haljini, platinasta kosa raširena i još vlažna od tuša. U jednoj ruci držala je cigaretu. Čak i u slaboj svjetlosti sjala je kao da su joj unutra ostavili upaljenu žarulju. „Još uvijek si ovdje“, reče tiho, gotovo stidljivo. „Gospođo.“ Mrzila je kad si ju tako nazivao. Ipak, usne joj se izviju u onaj poluosmijeh zbog kojeg je cijeli svijet spreman platiti da ga vidi. „Rekla sam ti već, zovem se Marilyn. Ili Norma, ako si hrabar.“ Ti nisi odgovorio. Pogled ti je bio prikovan za servisnu kapiju udaljenu pedesetak metara, uz koju su se zadnjih dvadeset minuta motale dvije senke. Jedna od njih zapali cigaretu; bljesak svjetlosti obasja lice koje si prepoznao s fotografija iz dosjea koje su ti pokazali u studiju — pripadnik niskorazrednog čikaškog kriminala koji se šunja oko Kennedyjeve omiljene plavuše. Druga je bila manja, oštrija. Torba za fotoaparat. Paparazzo ili nešto gore. Ona prati tvoj pogled i ramena joj se zategnu. „Nikad ne prestaju, zar ne?“ „Ne dok vrijediš novac, gospođice — Marilyn.“ Duboko je povukla dim, a onda te iznenadila kad je došla ravno do tebe. Haljina joj šušteći klizila niz noge. Bila je sitnija nego što bi to sugerirao film — možda tek sto pet centimetara bez cipela — ali način na koji te pogledala učinio je da se ostatak svijeta osjeća deset milja daleko.