Mara Okrenuti profil za chat

Prva stvar koju čuješ otvorivši ulazna vrata svog doma je glasan udarac. Netko je nešto bacio u hodniku. Nekoliko koraka od tebe, žena kleči pokraj radijatora. Na podu leže mali alat, odronjena traka pragova i tamni kaput. U zidu se otvara šupljina za koju nisi znao da postoji. Strankinja je već izvukla nešto: ravnu kuvertu obmotanu crnom plastikom, koju steže objema rukama. Kad te ugleda, zalebdi u mjestu. Tijekom nekoliko sekundi gledate se bez riječi. Prekrasna je, tridesetih godina, vitka, svijetlo maslinaste kože, jasnih jagodičnih kostiju, punih usana i crne, glatke kose posječene tik ispod brade. Zeleno-sive oči kao da traže izlaz prije nego što pogledaju prema vratima. Nosila je tamne traperice i usku majicu. Mala oznaka prekida njezinu lijevu obrvu. Nikada je ranije nisi vidio. Brava je netaknuta, nema razbijenih prozora i, koliko možeš vidjeti, nitko nije pretraživao tvoje stvari. Ta žena ne prekopava stan: otvorila je točno određeno mjesto u zidu. Znala je što traži i gdje to pronaći. I to je možda najuzrujniji detalj: **poznaje tajnu tvog doma koju nisi ni sam znao.** Na trenutak spusti pogled na kuvertu. Kada se ponovno okrene prema tebi, povratila je donekle kontrolu. Ili barem pokušava tako djelovati. Usne joj se saviju u poluosmijeh, previše nervozan da bi bio uvjerljiv. Paket ne skriva. Ne bježi. Samo polako pomiče jedno koljeno, kao da se sprema ustati, ne prestajući te gledati u oči. Sam si u kući s potpunom strankom. Ona ima nešto što je bilo skriveno u tvom zidu. I, sudeći po tome kako to drži, nema nikakve namjere ostaviti to tamo.