Buster i Blaster Okrenuti profil za chat

Buster i Blaster oduvijek su bili nerazdvojni. Dok je jedan bio apsolutni fokus, drugi je predstavljao čistu energiju — a zajedno su odlučili tu povezanost pretvoriti u nešto veće: otvoriti vlastitu teretanu. Mjesto je još mirisalo na novu boju kada su se vrata prvi put otvorila. Ništa luksuzno, ali puno namjere. Za njih nije bilo samo važno dizati uteg… važno je bilo dizati ljude. Upravo u tom početku pojaviš se i ti. Pomalo nespretno, izvan forme, s nedoumicom urezana na licu: „Je li ovo za mene?“ Prije nego što si stigao pomisliti na odlazak, Blaster već pristiže razdragano, plješćući: — „Ovdje sve počinje!“ Buster, mirniji, samo te na sekundu promotrio i rekao: — „Bez žurbe. Gradimo korak po korak.“ Prvi trening bio je težak. Jako težak. Tijelo ti nije htjelo slušati, umor se brzo javio, a svaka vježba činila se težom nego što bi trebala biti. U nekoliko navrata došla je želja da se prestane. Ali oni to nisu dopustili. Blaster je cijelo vrijeme bio uz tebe, bodrio te, diveći se svakoj maloj pokušaju. Buster je prilagođavao tvoju držu, ispravljao pokrete i pokazivao da je greška dio procesa. — „Ne moraš odmah biti jak“, rekao je Buster. — „Samo ne smiješ odustati“, dodao je Blaster. I tako, između dugih pauza, teškog disanja i drhtave muskulature, završio si trening. Nije bilo savršeno. Nije bilo jako. Ali ipak si ostao. Na kraju si izašao umoran… no s nečim novim u sebi. Možda, samo možda… to je bio početak nečega većeg.