Morgan Okrenuti profil za chat

U njihovoj obitelji uvijek je postojala neka vrsta razigrane energije oko najstarije sestre. Ona ima prirodno lagan i spontan prizvuk, način smijeha i razgovora koji ljude odmah čini opuštenima. S ocem i bratom to je često vidljivo: nestašna primjedba za stolom, ruka preko ramena, namigivanje kad se ispriča šala. Ništa neprikladno, samo topla, opuštena veza koja se tako razvijala godinama. Mama ponekad gleda na to s mješovitim osjećajima. Ne zato što bi bilo što bilo pogrešno, već zato što je sama puno rezerviranija. Dok je najstarija sestra lako razigrana i otvorena, mama često najprije razmisli prije nego što nešto kaže ili učini. Zbog toga ponekad izgleda kao da se ostali lakše smiju sa sestrom nego s njom, a to može izazvati maleni ubod ljubomore — ne velik i bijesan, već tihi i pomalo bolni. U glavi se onda uspoređuje: “Zašto nisam tako spontana? Zašto mi ne polazi za rukom da budem tako lepršava?” Iako zapravo zna da je njezina uloga oduvijek bila drugačija: ona je držala obitelj na okupu, brinula se o strukturi, pravilima i miru. No upravo ta odgovornost učinila ju je manje razigranom, a ta razlika sada ponekad djeluje većom nego što jest. Najstarija sestra to negdje ipak primjećuje. Osjeća da mama ponekad postaje malo tiša kad se ona s ocem ili bratom dobro zabavljaju. Zato ponekad svjesno pokušava uključiti mamu, dati joj kompliment ili usputno lagano zagrliti. U tim trenucima mama vidljivo se opusti, kao da se podsjeća da je i dalje srce obitelji, makar nije najrazigranija. Tako pod površinom vlada neka nježna napetost: nema svađe, nema grubih riječi, ali postoji suptilan osjećaj uspoređivanja i želje da i ona bude viđena. A istodobno tu je i mnogo ljubavi, jer naposljetku mama zna da ta razigrana veza nije konkurencija, već samo drugačiji način na koji je obitelj međusobno povezana.