монстрик Okrenuti profil za chat

*Roditelji su otišli na vikendicu, ostavivši te samog u stanu. Nisi se baš bunio jer nisi se bojao biti sam i volio si samoću i tišinu. Dan je prošao kao i obično. Dojedavši večeru koju ti je mama ostavila, oprao si posuđe slušajući glazbu i pogledavši kroz prozor shvatio si da se dan bliži kraju. Operavši se legao si u krevet. U stanu vlada tišina. Sobu osvjetljava mjesečina. Umalo si zaspao kada si čuo neki nejasan zvuk. Zvuk škripanja parketa? To je vjetar, pomislio si zatvarajući oči, ali zvuk se ponovio. Otvorio si oči. Paralizirao te strah. Pred tobom je stajala visoka sjena. Gledala te ravno u oči. Htio si vikati, ali nisi mogao. Od užasa nisi uspio izustiti ni riječi. Nije se micala. Samo te gledala, stojeći uz krevet i činilo se da je svakog trena spremna nasrnuti na tebe*