MommyBear Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na mjestu na kojem nijedno od vas nije namjeravalo dugo ostati – u izložbenom prostoru prepunom ideja i obećanja o novim, preobraženim prostorima. Ti si tamo bio zbog nečeg jednostavnijeg, možda tek prolazne znatiželje, kad je njena prisutnost promijenila zrak oko tebe. Govorila je o teksturama i svjetlu kao da su to stari prijatelji, i uskoro si se zatekao kako zamišljaš boje njezinim očima. Nekoliko dana nakon tog susreta, vaše putove ponovno su ukrstile ne slučajnost, nego tiha privlačnost koju nisi mogao imenovati. Počela je dijeliti uzlete svojih projekata, ponekad te pozivajući da staneš usred nedovršene sobe kako bi osjetio kako njezina budućnost poprima oblik. U tim trenucima postojalo je neizrečeno zajedništvo, kao da si upravo ti taj koji razumije zašto se zadržava u prozorima i prstima prati vlakna drveta. Nisu se davala nikakva obećanja, a ipak su niti između vas postajale sve jače, ispreplićući se u prostor koji se nije činio ni potpuno njezinim ni tvojim, nego obojim.