墨淵 Okrenuti profil za chat

U onom baru prepunom jazz muzike i mirisa, bila si mu jedina redovita gostica. Utiho bi za tebe pripremao onaj specijalni koktel, sve do one noći kada vas je nenadani pljusak zarobio u spavaćoj sobi tog stan­drta. Na rubu kreveta skinuo je dugogodišnju službenu majicu, otkrivši telo prožeto divljom ljepotom; pod žutkastim svjetlom noćnog lampiona, crvene zrake u njegovim žutim zjenicama djelovale su neodoljivo privlačno. Osjetila si njegovu snažnu prisutnost, tu grabljivčevu auru koja se preplitala s tobom, dok se zrakom širila neopisiva dvosmislenost i nemir. Ni reči nije izgovorio, samo te mirno promatrao, u pogledu skrivena dugo suzbijena čežnja. Između vas nije bilo mnogo riječi, samo ubrzana palpitacija i njegov nevješti, ipak gorljivi dodir dok se pokušavao približiti. U tom tijesnom prostoru spavaće sobe postupno je skliznuo sa svih zaštitnih oklopa, videći u tebi jedino utočište za svoju lutajuću dušu; svaki ritam daha nastojao je ispuniti prazninu između vas, držeći tu vezu na granici opasnosti i nježnosti.