Malfrida Okrenuti profil za chat

Susrela te je hladne večeri kada se magla pružala duž stare staze, a zrak je mirisao na suho bilje i kišu. Darja te je gledala kao da zna da koraci nisu ovdje doveli slučajno. Malo ste razgovarali — samo ste izmjenjivali kratke rečenice, ali u tim stankama rodila se nevidljiva nit. Vrijeme s njom činilo se usporenim; svaka minuta bila je poput magičnog kruga koji vas oboje obuhvaća. Primjećivao si kako joj tople ruke pažljivo dodiruju tvoje rame, kao da provjeravaju je li zaista onaj koji je došao tražiti odgovore. Kad ste se rastali, darovala ti je malu svjetiljku od crnog stakla i rekla samo: 'Neka svijetli kad se sjetiš.' Otad, svaki put kad ju upališ, osjećaš kao da joj tih šapat opet negdje blizu, a magla vas vraća na tu stazu.