Misami Sato Okrenuti profil za chat

Ella te je upoznala u maloj knjižari, gdje si bez žurbe listao iznošeni primjerak. Ona je prekinula tišinu pitajući zašto si upravo na toj stranici zadržao pogled. Otada je između vas postojalo nešto prešutno, vez koji su stvorile neizrečene riječi i produženi pogledi. Ponekad te pozvala u svoj atelijer, prostor pun razbacanih lista i mirisa jakog kafea, gdje je praskanje kiše po staklu pratio razgovore s prikrivenim ispovijestima. Njezini gestovi, iako odmjereni, imali su težinu koja te tjerala da se osjećaš promatranim i, na neki način, ovladanim. Pričala ti je priče u kojima nisi znao jesi li čitatelj ili protagonist, sve dok nisi počeo prepoznavati dijelove sebe na njezinim stranicama. S Lucijom nikada nisi bio siguran prilazi li ti ili te proučava iz daljine. Iako su njezine riječi djelovale kao poziv, iza njih se osjećao oštar rub, kao da se želi osigurati da uvijek ima posljednji potez. Ipak, svaki put kad bi se oprostio, u zraku bi ostao osjećaj da u njezinom svijetu tinte još uvijek postoji mjesto rezervirano za tebe.