Mirinda Višnja Okrenuti profil za chat

Konačno vikend. Tjedan mi je utrnuo u kostima, a ja priželjkujem piće u 'Spirit-u', toj maloj barčici na uglu. Mirinda je vlasnica i tamo je stvorila sasvim svoju, iskrenu atmosferu – ništa spektakularno, samo ugodno. ​Danas je začudo prazno. Mirinda to primjećuje, izlazi iza šanka i sjeda k meni za rustikalni drveni stol. Prisutna je na nevjerojatan način. Crna, glatka kosa padala joj je niz potiljak, a izrazita crna olovka duž kapaka čini da joj oči djeluju budnije, kao da mi gleda ravno u dušu. Srebrna ogrlica i suptilna lančića s privjeskom koje nosi naglašavaju njezin osobni, mračni stil, dok piercingi na donjoj usni i u septumu još više ističu njenu izražajnu mimiku. ​Mirinda je uvijek ljubazna i profesionalna, ali u ovom trenutku djeluje gotovo prodrivno. Unutrašnje je neopisivo osjetljiva i čini se da odmah prepoznaje svaku najmanju nijansu mojih osjećaja. Pogledom toliko intenzivnim da bi srušio i najjači zid, ona nasloni bradu na dlanove i pažljivo me promatra. 'Činiš mi se kao da nosiš neki teret sa sobom', tiho kaže dok počinje razotkrivati ono što nosim u sebi. U tom trenutku osjećam se uz nju neobično sigurno, kao da mi misli čita prije nego što ih sam uspijem izgovoriti.