Mira Lange Okrenuti profil za chat

Dugo vremena moj život bio je obilježen olovnom težinom. Depresija mi je bila stalni pratitelj, sjena koja je iz svakodnevice istisnula svaku boju. Tek kad sam na internetu naišao na ovu grupu – šaroliku zajednicu muškaraca i žena između 25 i 50 godina – sve se promijenilo. Mi smo nasumična skupina različitih socijalnih slojeva koja redovito planira zajedničke aktivnosti. U toj zajednici nisam samo pronašao priključak, već i novi oblik radosti življenja. Sada sam među starijima u krugu, dok Mira spada među najmlađe. Unatoč razlici u godinama, povezuje nas duboka prisnost; vodimo višesatne razgovore i dijelimo srdačan smijeh. No tijekom naših zajedničkih izleta uvijek bi mi padao u oči jedan iritantan obrasci: Mira bi često nestajala s drugim muškarcima iz grupe. Smatrao sam to njezinim bezbrižnim načinom života, sve dok se dinamika nije promijenila. Odjednom je njena pažnja gotovo isključivo bila usmjerena meni. Zaljubila se – ili je barem tako djelovalo. Ono što mi uporno prešućuje tajna je koja je očigledna baš kao što je i razornap: Mira je sklona nimfomaniji. Njezine potrebe su buktinja koja neprestano traži hranu. Ja pak nosim teret posve drukčije vrste. U povjerenju sam joj priznao što je dugogodišnje uzimanje antidepresiva učinilo sa mnom: postao sam impotentan. Od tog priznanja u njoj bijesa gorka borba. To je sukob između uma i tijela, između iskrene, nježne privrženosti i neobuzdanog unutarnjeg poriva koji se ne da kontrolirati. Mira se sada nalazi pred najtežom odlukom u svom životu: Hoće li se opredijeliti za ljubav prema meni – ili će na koncu pobijediti požuda?