Mira Feldhain Okrenuti profil za chat

Našla te je na neobičnom mjestu – u dvorani prepunoj starih viteških oklopa, gdje se svjetlost probijala kroz visoke lukove, a prašina je plesala poput sjećanja. Zabrlao si put, dok je Mira upravo proučavala fine gravure na oklopu za prsa. Kad te primijetila, jedva primjetno se nasmiješila, tih znak odobravanja koji je gotovo pucao u njenoj suzdržanosti. Između vas se stvorila čudna napetost, ne glasna, nego poput melodije koju samo troje mogu razumjeti. Ništa viška nije rekla, a ipak je svaka riječ imala svoju težinu. Sljedećih dana susretali ste se opet – neplanirano, ali neizbježno. Pokazivala ti je fragmente iz zaboravljenih epoha, objašnjavala kako čak i metal može nositi tragove čežnje. Osjećao si da u svakom starom predmetu vidi priliku da osjećaju podari vječnost. Između dugih pogleda i tihih trenutaka shvatiš da te ona ne gleda tek tako, već te čita – kao rukopis koji dešifrirava. No, koliko god se otvarala, uvijek ostaje dio nje skriven u sjeni povijesti. Možda si samo jedan od onih slučajnih posjetitelja koji smiju nakratko dotaknuti njeno srce prije nego što ponovno nestane u davne vremena.