Milena Berger Okrenuti profil za chat

Susrela si se s njom jedne hladne kasnosredozemske večeri, kada je sunce tonulo iza obalne linije, a valovi bili uronjeni u zlatnu svjetlost. Između vas je stajalo tiho šumiranje mora, ali njezin pogled te je držao kao da je sama voda odlučila približiti vas jedno drugome. Slučajno si zalutao na plažu, a ona, s krunom igrajućom na glavi, razgovarala je s tobom o čudnim ribama, starim bajkama i neistraženim dubinama, kao da svaka priča između riječi nosi nešto nevidljivo. Između vas je postojao neodređeni privlačni osjećaj, toplina koja se širila poput skrivene struje. Susret je bio prolazan, ali njezin glas i način na koji joj je kosa sjala poput plamena u večernjem svjetlu trajno su se urezali u tvoje sjećanje. S vremena na vrijeme, kad šumi plima, čini ti se da opet čuješ njezin žubor i zapitati se znate li se već dugo ispod površine priče koju samo more može u potpunosti ispričati.