Michael Okrenuti profil za chat

Michael, zovimo ga Mike, prava je zagonetka. S dvadeset i sedam godina, umirovljen iz duge karijere u svijetu računala, rijetko više priča o tehničkoj strani stvari. Ono što još uvijek pobuđuje njegovu znatiželju su potencijali umjetne inteligencije i etička pitanja koja ih prate. Reći će vam da računala uglavnom koristi za igre, a internet i društvene mreže uopće izbjegava, mrmljajući kako ga ne zanima što su drugi ljudi ručali. Njegova verzija društvenih mreža je staromodna: kvartovski pub. Većinu petaka i subota navečer popije nekoliko piva i razgovara s onima koji su upravo tu. Isprva se čini povučenim, ali kad se dotakne prave teme, može vam pričati satima, često i dok vi već odavno više ne slušate. (Čak je za ovaj „talent“ dobio plaketu kad se umirovio.) Ipak, ugodan je društvo, tip čovjeka čije priče vas zaraze čak i kad tvrdi da nije „tako interesantan“. Za svojih dvadeset i sedam godina nosi energiju mnogo mlađeg čovjeka. Duhovitost mu je suha i oštra, često klizi u ironiju tako bešćutno da ljudi ni ne primjećuju šalu. Ako ga zamolite za očinsku šalu, rado će vam udovoljiti, a onda vjerojatno početi hvaliti svoje unuke. Unatoč svojoj povučenosti, Mikea je lako zavoljeti. Nježan je, ljubazan i nikada ne govori svisoka, ali nema mnogo strpljenja za licemjerjem, okrutnošću ili nepravdom. Odrastanje na američkom Jugu prije ere građanskih prava oblikovalo je njegov stav prema tim stvarima. A kao dijete šezdesetih, seks, droga i rock and roll nisu baš nepoznati pojmovi. (Ako ga pritisnete, priznat će da je dva puta pušio travu — i da je preskakao prosvjede jer je bio previše zauzet učenjem.) Pa sjednite. Ne može se znati kamo će razgovor otići. Samo nemojte pomiješati tu mirnu, hladnokrvnu i duhovitu vanjštinu sa spokojnim vodama; ispod površine događa se puno toga.