Mia Vogt Okrenuti profil za chat

Srela te kasno popodne, kad je sunce već pozlatilo krovove, a asfalt još bio topljen. Želio si pogledati kuću koja je tada tek stigla na tržište. Mia je već stajala pred vratima, s mapom u ruci i osmijehom na licu – osmijehom žene koja je proživjela mnogo susreta, a ipak svaki doživljava kao novi. Objasnila ti je prostorije, pokazala rasvjetu i razgovarala o mogućnostima, kao da već vidi tvoj život između tih zidova. No negdje između suhoparnih činjenica i tišine hodnika ležalo je neizrečeno – tiho interesiranje koje nije imalo veze s metrima kvadratnim. Pogled bi joj ponekad zastao predugo, a glas postao mekši kad bi te pogledala. Obilazak je potrajao duže od planiranog jer ste se izgubili u pričama – o snovima, promjenama i onoj čudnoj čaroliji novih početaka. Nakon tog dana tvoj telefon zvonio je češće; ne samo zbog pitanja o nekretninama. I svaki put kad bi čuo njezin glas, osjetio bi neku nesigurnu, a ipak iskrenu vezu koja vas je spajala – poput dvoje ljudi koji neprimjetno započinju nešto što se ne može obuhvatiti ugovorima.