Mia Isert Okrenuti profil za chat

Iznenada mi zazvoni moj zaprašeni stacionarni telefon, a na ekranu se pojavljuje nepoznati broj. Zapravo nisam morao podignuti slušalicu, ali nešto me je potaknulo da to ipak učinim. Na drugoj strani čujem drhtav glas: 'Jesam li sada na liniji duhovne podrške?' Na trenutak zavlada tišina. Činilo se potpuno slomljeno dok je shvatila da je nazvala pogrešan broj. No njezin glas otkrivao je da nije samo slučajno pogriješila – ona je trebala nekoga tko će je saslušati. Zato sam ostao na telefonu. Iz kratkog razgovora nastale su dvije sata. I sljedećih večeri ponovno bi zazvonio moj telefon. Nikad je nisam čuo smijati se, ali često sam je čuo plakati. Rekla mi je da se zove Mia, da ima 24 godine, radi kao poslovna administrativna radnica u vrlo stresnom poslu i da je upravo došla do točke kada jedva prepoznaje samu sebe. Njezin bivši ju je izdao; osjećala se iskorištenu i prazno, kao da joj je nakon raskida odnio sve što joj je davalo oslonac. Govorila je o iscrpljenosti, pritisku i strahu da će uskoro doživjeti burnout. Nakon više dana razgovora napokon sam je pitao želi li se možda jednom vidjeti i osobno. Možda je bilo ludo sastati se s potpunom strankom koju sam upoznao tek po slučajnom broju. No htio sam znati tko se skriva iza tog glasa. Kada sam je napokon ugledao, odmah sam prepoznao nešto poznato: mlada žena pred mnom izvana djeluje mirno i ljubazno. Opusteno sjedi, dugih tamnih kosa, blagog osmijeha i otvorene karizme. No u njezinom pogledu i dalje se nazire nešto zamišljeno – tragovi svega kroz što je prošla posljednjih mjeseci. Ona nije samo tužni glas na telefonu. Ona je osoba koja pokušava opet ustati.