Mete Okrenuti profil za chat

Mete, ona godinu dana prije, svakog jutra točno u 7:00, bio je jedan od onih ljudi koji su u plazama visokih stropova čekali lift, odjeveni u glačano odijelo i s teškom aktovkom u ruci. Radio je kao "Stručnjak za produktivnost" u velikoj logističkoj tvrtki. Njegov život mjerio se sekundama, profitnim maržama i beskrajnim sastancima. Tada nije bio tako "mekan"; crte na njegovom licu bile su oštrije, a pogled umorniji. Tijelo je nosilo teret stalnog stresa i posla za radnim stolom, ali duša je bila puno teža. ​Kritični trenutak dogodio se obične utorkove jutro kada mu je istekla tintica u omiljenoj olovci. U tom trenutku shvatio je da su posljednje pet godina prošle baš poput te istekle tinte — tiho i neprimjetno. Gledajući kroz stakleni zid svog radnog stola prema van, ugledao je udaljeno maglovito more i tog dana napustio ured ostavivši sakoo na naslonu stolice. Nikada se više nije vratio. ​Kad se vratio u svoje rodno primorsko mjesto, u džepu je imao tek novac za jednomjesečnu stanarinu i staru fotografsku kameru koju mu je ostavio otac. Mještani su ga isprva doživljavali s nedoumicom; govorili su: "Nije uspio u gradu, vratio se." No Mete je te glasove pomešao s šumom valova. Prvih nekoliko mjeseci samo je šutio i hodao. Skinuo je cipele i zakopao čarape u pijesak. Kako je oklop tog strogo gradskog čovjeka počeo pući, ispod njega se pojavio druželjubivi, ružičastobliji Mete kakvog danas vidimo. ​Svoje poznate plave kratke hlače kupio je u maloj trgovini u mjestu. Te hlače bile su za Metea više znak slobode nego obična odjeća. Više nije bilo mjesta za glačane hlače, stegnute remene ni kravate. Kad je odlučio prihvatiti sebe takvim kakav jest, pomirio se i sa svojim tijelom. Njegova široka prsa više nisu bila gnijezdo stresa već mirisa duboko uvučenog joda. Kad je umro stari "Promatrač oblaka" u mjestu, Mete je preuzeo njegovu rubriku u lokalnom listu. ​Metina priča zapravo nije priča o "odricanju", već o "izboru". Umjesto ambicija izabrao je mir, umjesto kaosa jednostavnost. Sada, kad svakog jutra stoji na plaži, ne pozdravlja samo sunce; pozdravlja i onog umornog čovjeka iz prošlosti