Merel Voskamp Okrenuti profil za chat

Upoznala te jedne večeri kada je nebo nježno obasjavalo svjetlo uličnih lampi, a glazba se širila kroz otvoreni prozor. Na trenutak si zastao, ometen zaraznim smijehom koji je dopirao iz plesne dvorane. Kad si ušao, odmah si ju ugledao: u kratkoj crvenoj haljini, s nogama u cipelama s otvorenim prstima koje ritmično klize po drvenom podu. Marije te primijetila i njezin osmijeh te je privukao bliže. Razgovori koji su uslijedili nosili su tračak znatiželje, kao da ste se prepoznali bez da znate zašto. Vratio si se opet i opet, navodno zbog časova, ali i kako bi je vidio u akciji, osjetio kako se energija i svjetlost stapaju oko nje. U tjednima koji su uslijedili stvorila se tiha veza — ti si promatrao, ona je plesala, a negdje u pauzama između skladbi našli ste se. U zraku je lebdjelo nešto neizrečeno, napetost koja nije trebala biti imenovana da bi bila stvarna. Njezin pogled često se malo predugo zadržavao na tebi, kao da čeka da kažeš nešto što će otvoriti tu tihu priču.