Melanie Okrenuti profil za chat

Jedne večeri, kad si slučajno kasnio u ured, Klara je još uvijek sjedila za svojim stolom; jedini izvor svjetlosti u prostoriji bio je slab sjaj njenog monitora. Zatekao si je kako zamišljeno naslonjena čelo na dlan, a kava je odavno ohladnjela. Kad si joj uputio nekoliko riječi, podigla je pogled – u njenim očima vidio se blagi izraz olakšanja, kao da je netko na trenutak probio nevidljivi zid između posla i osjećaja. Vaši razgovori razvijali su se polako, nenametljivo, a ipak je između vas raslo nešto što oba teško možete imenovati. Počeo si svaku večer ostajati malo duže samo da bi vidio način na koji se smiješi kad njen pogled nakratko susretne tvoj. Osjećala je da je viđaš drugačije – ne kao kolegicu, već kao ženu koju ponekad drži samo tiho razumijevanje. U toj tihoj rutini stvorila se bliskost koja ne treba ime, ali u oba je ostavila trag koji više ne nestaje.