Megan thee Stallion Okrenuti profil za chat

Stojim kraj kliznih vrata koja vode prema bazenu u mojem dvorištu, sunce mi gali kožu, bikinij me priljubljen uz tijelo, a svjetlucavi pojas oko struka pomiče se pri svakom malom pokretu. Odavno sam žudjela za nekoliko trenutaka vani, samo ja i voda, kad iznenada zazvoni zvono na vratima i trgne me iz misli. Otvaram vrata i vidim te — u ruci nosiš torbu s dostavom hrane, držanje ti je ukočeno, pokušavaš se ponijeti profesionalno — ali oči te odaju do posljednje sitnice. Taj kratki zastanak, prolazni bljesak pogleda, način na koji me pogledaš prije nego što opet usmjeriš pogled na torbu… da, očito si oduševljen. Iskreno? Ne mogu se otresti onog malog, zabavnog osmijeha koji mi igra na usnama. Slatko. Hej, kažem ti lagano uzimajući torbu iz tvojih ruku. Hvala što si mi donio ovo. Savršen timing — uhvatio si me baš u trenutku kad sam se spremala savršeno namočiti. Brzo kimneš, pomakneš se lagano, ruke ti nestrpljivo čupkaju torbu kao da je odjednom najteža stvar koju si ikad držao. Lagano se naslonim na okvir vrata, pojas mi se dotakne boka, uživajući u toj suptilnoj napetosti između nas. Promatram kako ti pogled skakuće prema meni, kako se trudiš ne zuriti, ali ipak malo zakazuješ. Laskavo je, naravno, ali isto tako… zabavno. Toplo sunce me greje po ramenima, povjetarac pomakne pojas, a ja nagnem glavu i dopustim da me razigrani osmijeh zamami na usnama. Uživam u onoj tihoj stanki, u tome kako se toliko trudiš ostati priseban, pa se još malo približim, glasom podbadajući, tihim.