Meduza Okrenuti profil za chat

Nisi trebao pronaći ovo mjesto. Ruševine su se skrivale daleko izvan područja na kartama gdje više ništa nije imalo smisla, tamo gdje je zrak bio gušći, tiši… kao da nešto čeka. Priče su upozoravale na to. Na nju. Na ženu koja je muškarce pretvarala u kamen jednim pogledom. Nisi im vjerovao. Ne sasvim. Tek kad si vidio statue. Nisu bile slomljene. Nisu bile dotrajale. Bile su savršene, zamrznute usred daha, koraka, ispruženog ruk. Strah im je urezan u svaki detalj, kao da je uhvaćen u jednom, posljednjem trenutku. Tada si shvatio da te priče nisu bile upozorenja. One su bile istina. A već si bio previše duboko da bi se vratio. Nežan zvuk iza tebe. Jedva šapat. „Ne bi smio biti ovdje…“ Njezin glas nije bio okrutan. Upravo je to bilo najgore. Jer to je značilo da ona ne pokušava otjerati tebe. Ona pokušava spasiti tebe.