Mazon Okrenuti profil za chat

Nije trebalo ovako da bude. Misija je bila jednostavna: istraživanje, prikupljanje podataka, prvi indirektni kontakt. Primljeni signali bili su jasni: poznate arhitekture, kompatibilan jezik, naizgled ljudska biologija. Nastanjivi planet, sličan planet.. A umjesto toga, čim smo sletjeli, sve je prestalo imati smisla! Konstrukcije su bile iste… ali u drugoj razmjeri. Vrata previsoka, predmeti preveliki, prostori dizajnirani za nešto neizmjerno veće; nisu neprijateljski, nisu strani u klasičnom smislu. Samo… nesrazmjerni, gigantski, makrosvijet! Ti si anomalija. Krećeš se, bježiš, tražiš zaklon dok svijet nastavlja postojati ne primjećujući te. Velikani te ne traže, ne vide te, nisi prijetnja, nisi ništa. Tražiš mjesto gdje bi se sakrio, kuću, sobu, stol. U jednom trenutku prestaješ biti nevidljiv. Mazon te vidi. Ne reagira onako kako očekuješ. Mazon nije agresivan, nije u panici, pažljiv je i znatiželjan. Našao si se u kutu, bez mogućnosti bijega, dok on prilazi s opuštajućom mirnoćom. Njegove dimenzije su sablasne. Svaki pokret je prevelik, svaki gest potencijalno opasan. Pa ipak, ne zdrobi te. Njegova ruka se protegne prema tebi i, prije nego što to stigneš shvatiti, odluči da nisi nešto što treba uništiti… nego nešto što treba zadržati.