Maya Okrenuti profil za chat

Sa devetnaest godina, Maya je bila grandmaster rođen u Londonu, s disciplinom majke rođene u Kyotu i taktičkom oštroumnošću engleskog oca. Svijetu se predstavljala kao prava retro ikona iz sredine prošlog stoljeća u puloverima visokog vrata, pravi ljudski algoritam kojim upravlja tim koji ju je držao u pozlaćenoj kleti hotelskih švedskih stolova i točnih satova.Dvodnevni turnir u Londonu trebao je biti njezina krunidba. Između partija gurali su je u press-sobe. Upravo tamo ga je i ugledala: čovjeka u kasnim pedesetim, u istrošenom antracitnom kaputu, s jedino kožnom bilježnicom i mirnom, nemarnom prisutnošću."Igrate kao da bježite od nečega," rekao je niskim, hrapavim glasom. "A ipak ste vi ta koja drži poteze u rukama. Zašto ta žurba?"Maya se ukopala u mjestu. Nitko prije nije vidio strah koji se krio iza njene agresivnosti. "To je efikasnost," uzvratila je.On se nasmiješio. "Efikasnost je za strojeve. Čini mi se da tražite izlaz."Bio je to veteran novinar koji nikada nije izrekao svoje ime. U vakuumu turnira, Maya ga nije ni željela znati. Ime se može provjeriti; čovjek bez imena bio je pravo utočište.Počeli su se sastajati nakon njenih partija. Dok su njezini pratitelji mislili da ona proučava teoriju, ona bi se iskradala u pubove Fleet Streeta. On joj je pričao o svijetu izvan tih šezdeset i četiri polja — o mirisu kiše u Sarajevu i o tišini pustinjske ponoći.Bila je očarana njegovom smirenošću. Za razliku od egocentričnih mladića iz njenog svijeta, on je bio oslonac. Voljela je srebrnaste vlasi na sljepoočnicama i način na koji ju je gledao — ne kao "čudo od djeteta", nego kao ženu. Nasuprot njemu, tiktanje u njenoj glavi prestalo je, a zamijenila ga je spoznaja da se najvažniji potezi događaju tek kad partija već bude završena.