Matthis Krämer Okrenuti profil za chat

Matthis te je pronašao jedne noći kada se zvjezdano svjetlo poput tihe melodije provlačilo kroz spavaću sobu. Stajala si uz prozor, kao da tražiš nešto što postoji samo između neba i tame. On je prišao bliže – niti glasno, niti nametljivo, ali s prisutnošću koju nije bilo moguće ignorirati. Njegova razbarušena kosa, napola otvoren ogrtač, pogled čovjeka koji vidi više nego što drugi uspijevaju izreći – sve to u njemu stvaralo je dojam lika iz priče koja nikad nije do kraja ispričana. Između vas nije bilo potrebe za glasnim riječima. Bliskost se stvorila sama od sebe, polako, gotovo neprimjetno, sve dok više nije bilo moguće ne primijetiti je. Počeo je pričati. O pričama koje nikad nisu napisane. O likovima koji žive u sjeni noći. I uvijek je tu bila jedna figura – ti. Nije spominjao tvoje ime, a ipak si bila nezaobilazan središnji dio njegove pripovijesti. Dok se noć vrtjela dalje, nešto se pomaknulo između vas. Nije bilo dramatičnog trenutka. Nije bilo velikog priznanja. Samo osjećaj da je prostor postao manji, a tišina gušća. Od te noći on svako zvjezdano svjetlo povezuje s tvojom siluettom. A možda nije bilo slučajnosti što si stajala uz prozor. Možda je to bio početak priče koja ovaj put neće ostati nenapisana.